Rizartroza - bol u području bazalnog zgloba palca

Rizartroza ili rizartritis je najčešći naziv za artrozu 1. karpometakarpalnog zgloba šake. Rizartroza se još naziva i CMC osteoartritis ili TMC osteoartritis ili artroza bazalnog zgloba palca šake.

To je jedna od najčešćih degenerativnih bolesti šake. Kod rizartroze dolazi do postepenog, ali progresivnog propadanja hrskavice na zglobnim tijelima, a na rubovima zglobnih tijela se stvaraju koštani šiljci – osteofiti.

Smatra se da su uzroci nastanka bolesti prekomjerno opterećenje i postraumatska stanja, ali postoji i značajna nasljedna komponenta. Za početak bolesti odgovorno postepeno slabljenje nekih od zglobnih ligamenata. Bolest je puno češća kod žena, učestalost je veća u starijoj životnoj dobi. Često je prisutna na obje šake.

Pacijent s rizartozom dolazi liječniku zbog bolnosti i otoka u području bazalnog zgloba palca. Kod uznapredovalog stadija bolesti vidljiva je i deformacija šake odnosno palca. Pacijenti se žale na slabost stiska bolesnom šakom. Osobito su bolni neki pokreti poput otvaranja ili zatvaranja staklenke.

Dijagnoza se postavlja uzimanjem anamneze i kliničkim pregledom te rtg snimkama zahvaćenog zgloba. Na temelju rtg nalaza se određuje stupanj bolesti što je značajno pri odabiru načina liječenja.

Liječenje rizartroze je složeno i značajan je individalni pristup. Sastoji se od više koraka. U prvoj fazi liječenja započinjemo savjetom pacijentu da smanji opterećenje i izmjeni svakodnevne aktivnosti koliko god je to moguće.

Preporuča se nošenje ortoza koje smanjuju opseg pokreta. Uz to se primjenjuju lokalni antireumatici, a u fazi eventualne jače bolnosti i antireumatici ili analgetici peroralno. Smanjenje tegoba se može postići i primjenom različitih metoda fizikalne terapije. Značajno mjesto u liječenju ima i intrartikularna primjena kortikosteroida.

Ukoliko se mjerama neoperacijskog liječenja ne postigne zadovoljavajući rezultat pacijentu se može preporučiti operacijsko liječenje. Ovisno o radiološkom stupnju bolesti, dobi i zahtjevima pacijenta preporuča se neka od kirurških tehnika.

U ranijem stupnju bolesti rade se operacije poput rekonstrukcija labavih ligamenata ili rasteretna operacija tzv. osteotomija prve metakarpalne kosti. Najčešće se ipak operacije rade kod uznapredovalog stadijia bolesti.

Tada se izvode resekcijske artroplastike s rekonstrukcijom ligamenata. Pri tome se djelomično ili potpuno izvadi kost trapezijum , a na njeno mjesto postavi tkivo tetive. Oporavak nakon ovakve operacije traje 3 mjeseca. Uspješnost zahvata je preko 90%, a pacijenti navode prestanak boli i povratak snage stiska operirane šake. Postoje i operacije kod kojih se kost trapezijum ili zahvaćena zglobna tijela zamjenjuju umjetnim materijalima, ali rezultati tih zahvata nisu uspješni kao kod ranije spomenutih operacija.

Ratko Salamon dr. med. - spec. ortoped