Stopalo i gležanj dijelovi su našeg tijela koji su jako izloženi ozljedama. Često nakon ozljeđivanja ostaje smanjena funkcija i bol. To su tegobe koje prvo mogu biti izdržljive, a kasnije se pogoršati ili nastupiti stanja trajno smanjene funkcije. Stopalo i gležanj potrebno je ponovno pregledati, jer nakon što je primarna ozljeda zacijelila, može zaostati deformitet ili se razviti kompenzatorni ispad funkcije, koji s vremenom razvija sve veće tegobe u istom stopalu.

Posttraumatska bolna stopala i gležnjevi liječe se potrebnim operacijama na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i artroskopski, indicirane posebno prema ozljedi svakog stopala.

Moderni sport za sportaša je sve zahtjevniji, naprezanja struktura su sve veća, a sa druge strane povećava se broj rekreativnih sportaša, te se i na taj način povećava broj ljudi koji su izloženi takvim sportskim ozljedama. Najčešće sportske ozljede su ozljede Ahilovih tetiva, koje u svom kroničnom tijeku mogu zahtijevati i agresivniju terapiju od fizikalnih procedura. Dolazi do promjena strukture same tetive, zadebljanja ovojnice, razvoja priraslica između ovojnice i tetive, nastaju degenerativne promjene uzrokovane anatomskim varijacijama petne kosti ili zbog razvoja koštano-hrskavičnih izraslina u samom hvatištu tetive.

Navedena stanja se mogu izliječiti mini-invazivnim procedurama ispiranja pod kontrolom ultrazvuka, zahvatima na samoj tetivi, rekonstrukcijom same tetive i njezine radne funkcije. Moguće je odstraniti i koštane izrasline iz samog hvatišta Ahilove tetive za petnu kost uz odstranjenje degenerativnih dijelova tetive, bez rizika naknadne rupture tetive i nastanka postoperacijske smanjene funkcije. To se postiže posebnom operacijskom tehnikom «suture bridge», koja je primjenjiva i kod profesionalnih sportaša, jer omogućava kvalitetan i brz povratak sportu.

Gležanj često ponavljajuće stradava, te stoga zaostaje nestabilnost ili ozljeda unutar zgloba. Liječenje je najčešće s artroskopijom gležnja, te eventualno i rekonstrukcijom vanjskih (lateralnih) ili/i unutarnjih (medijalnih) stabilizatora gležnja.

Posebnu grupu pacijenata čine pacijenti koji na korekciju stopala dolaze zbog osnovne bolesti. To su pacijenti sa neurološkim ispadima (cerebralna paraliza, meningomijelokela, Charco-Marie-Tooth i dr.), kod kojih zbog neravnoteže kontrole ili tonusa pojedinih mišića, stopalo zauzima položaje određenih deformiteta.

Posebna grupa su pacijenti s reumatološkim artritisom i deformitetima koji im onemogućuju nošenje standardne obuće, izazivaju bol, a česte su i lokalne infekcije zbog oštećenja kože kao posljedice prevelikog trenja preko koštanog deformiteta. Maksimalno se primjenjuje kirurgija očuvanja zglobova, raspodjele opterećenja na veće površine i postavljanje stopala u što pravilniji položaj prema podlozi.