Zajednička karakteristika bila bi velika zabrinutost roditelja za stopala svoje djece i potpuno zanemarivanje odraslih prema vlastitim stopalima. Često je prisutno privikavanje i prihvaćanje smanjenja sposobnosti hoda i trpljenje tegoba, za koje se često i ne pomisli kako bi se mogle liječiti ili da potječu od stopala.

Spuštena stopala mogu nastati tijekom života, a mogu biti i prirođena. Jedna od mogućih definicija tog stanja je izostanak promjene funkcionalnog statusa stopala koji se prilagođuje podlozi, u stabilnu platformu za odraz. Kada se stopalo, prije odraza, ne može postaviti u najfunkcionalniji položaj, dolazi do većeg opterećenja, bržeg zamora stopala i udaljenih struktura povezanih ciklusom hoda.

Posljedice takvog stanja su nastanak deformiteta, smanjenje ravnoteže, brža potrošnja energije. Pacijent to primjećuje u skraćenju hodne pruge, pojavu bolova, promjenu oblika i položaja stopala tijekom prijenosa opterećenja, te konačno kao problem u pronalaženju udobne obuće za hod.

Talus gubi svoje uporište na kalkaneusu, isteže mekotkivne strukture i odlazi u subluksaciju (djelomično iščašenje). Gubi se vanjska konfiguracija svedenosti uzdužnog unutarnjeg svoda stopala. Stopalo zadržava položaj hiperpronacije za vrijeme odraza. Srednji i prednji dio stopala ispali su iz funkcije, a kombinacija ispada funkcija dovodi do različitih kliničkih slika, što znači da je hiperpronacija progresivno stanje, koje dovodi do daljnjih deformiteta i oštećenja.